ODGOĐENO: misno slavlje na Biokovskom vrhu Sveti Vid (Sutvid)

Written by Teo Bartulovic.

sutvid 00 s Nažalost primorani smo vas obavijestiti da se zbog ne planskih obveza Don Dražena koji je primoran odgoditi za sutra predviđenu misu u potpunosti odgađano za sutra najavljeno okupljanje planinara podno Sutvida.

Svima koji su podržali ovaj projekt i radovali se ovome iskreno zahvaljujemo i iskreno se ispričavamo zbog ovakvog ishoda.

Obnavlja se misno slavlje na Biokovskom vrhu Sveti Vid (Sutvid). Svetu misu služit će Don Dražen Balić u Spili pod Svetim Vidom u Jelićima koja će biti posvećena Svetom Vidu kao i kip sveca. Misno slavlje održati će se 12. Lipnja u srijedu u 10 sati.

bnavlja se misno slavlje na Biokovskom vrhu Sveti Vid (Sutvid). Svetu misu služit će Don Dražen Balić u Spili pod Svetim Vidom u Jelićima koja će biti posvećena Svetom Vidu kao i kip sveca. Misno slavlje održati će se 12. Lipnja u srijedu u 10 sati.

Obzirom da je izvorna crkvica Sv Vida na samom vrhu 1332m izložena je čestim udarima groma te su sačuvani njeni temelji odlučeno je da se mismo slavlje obnovi u špili podno vrha, predio Jelici. Ovim su ispunjene želje Župljanaca i njihovih prijatelja planinara da se obnovi misno slavlje.

Sveti Vid (Mazara del Vallo, oko 290. – Lukanija, oko 303.), kršćanski svetac i mučenik. Njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanova progonstva negdje oko 304. ili 305. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano djelo "Passio S. Viti"

Vrh Sutvid je jedan od onih koji svakako treba posjetiti ukoliko se nađete na ovom dijelu Biokova. Ako ni zbog čega drugo onda zbog predivnih vidika koje nudi bez obzira na to u kojem se smjeru okrenete, Čvrsnice i Prenja na sjeveru, Matokita i Sv. Mihovila na istoku, Kimeta na jugu te možda i najimpresivnijim od svih njih, pogled na centralni Biokovski masiv sa dominantnim Sv Jurom u sredini te uokolo razbacanim Kozjakom, Troglavom i Seveljevim brijegom. U principu vidi se kompletan stari pastirski put kojim su Župljani hodočastili Sv. Juri preko velikog i malog Osova te dalje podno Kozjaka do kapele na najvišem vrhu Biokova

Uzgred rečeno, Sutvid je inačica imena staroslavenskog boga Svetovida čije se ime pojavljuje u slavenskoj mitologiji u različitim oblicima (Suvid, Svantevid, Svantovid, Sventovid, Zvantevith), odnosno kristijanizirani skraćeni oblik romanskog imena sv. Vida (Sanctus Vitus). Opisivan je kao četveroglavi bog čije su glave gledale na četiri strane kako bi pogledom obuhvatio sve strane svijeta (Svevid) i vjeruje se da su stoga crkve Sv. Vida u pravilu građene na uzvisinama, odakle Sv. Vid 'sve vidi'.

stipe viki 01
Spilja podno vrha Sv. Vid

stipe viki 01
Spilja podno vrha Sv. Vid

stipe viki 01
Spilja podno vrha Sv. Vid

stipe viki 01
Spilja podno vrha Sv. Vid

Na samo vrhu nalaze se ostaci kapele Sv. Vida koji su posve porušeni udarima groma a njihovoj silini i učestalosti najbolje govori sam vršni dio koji je posve izbrazdan udarima gromova i prošaran mini požarima koji su nastajali uslijed njihova djelovanja, a sve ovo skupa je ujedno i upozorenje da ovo nije mjesto na kojem bi se trebali naći za lošeg vremena i stoga prije posjeta Sutvidu bi svakako trebalo provjeriti kakvi vremenski uvjeti se očekuju i sukladno tome isplanirati uspon. 

Ovaj predio (širi prostor Budine) je poznat i po iznimno zdravim i očuvanim prašumama koje čuvaju 70% stabala biokovske jele (abies bikoviensis, lat.) endemske vrste čija stabla dosežu visinu do 30m, a opseg do 4m. Ono što ju čini posebno različitom od ostalih četinjača na ovim prostorima je sposobnost da se samoobnavlja odnosno ima sposobnost da iz odsječenog panja iznikne novi vrh ili da se obnovi primarni vrh ukoliko se isti slomi. Takav način obnavljanja rezultira impresivno velikim stablima sa debelom osnovicom iz koje raste, paralelno, više vrhova.

Predio Budina površine je 25 hektara i čine ga vrtače Velika i Mala Budina, a omeđena je vrhovima Budina (1311m), Lovrin greb (1304m), Vrvo Budine (1349 m), Dolina (1329m), Špurkovača (1309m) i Oberi (1277m). Kako je netko davno procijenio sa 1500 stabala biokovske jele (mnogi su mišljenja i nekoliko puta veći broj). Zbog velike udaljenosti od naselja te gorovitosti i neprohodnosti terena ova vrtača široj javnosti je posve nepoznata, što je jedan od ključnih čimbenika njene sačuvanosti u izvornom obliku do današnjih dana ali svakako i zalog i obveza da se ovaj dio sa svojim osobitostima sačuva i za buduće generacije.

Osim sveg spomenutog na ovom dijelu postoji još nekoliko iznimno atraktivnih lokaliteta koji za sad nisu obuhvaćeni markiranim stazama no ipak ćemo ih tu spomenuti uz opasku da ukoliko ih želite posjetiti onda bi to svako trebali napraviti u pratnji vodića da ne kažem iskusnog starosjedioca jer se ipak radi o tehnički poprilično zahtjevnom i na mjestima posve obraslom području. Ovdje prvenstveno mislim na Stopanj dolac (1262 m) najljepšu vrtaču na Biokovu koja sa svojim impresivnim promjerom od 200 m na dnu te još impresivnijim promjerom vrha koji iznosi gotovo 1000 m i dubinom od vrtoglavih 300 m predstavlja  jednu od najvećih vrtača na cijelom Biokovu. 

Uz Stopanj dolac, nedaleko od staze koja vodi prema Svetom Roku ispod vrha Sutvid nalazi se Ledenica Jarova rupa, koja je zahvaljujući akademiku Rogliću Josipu još tamo davne 1935 god. dobila prvi poznati nacrt nekog speleološkog objekta na Biokovu. Osim spomenute ledenice ovo područje je bogato jamama i spiljama a najpoznatije među njima su jama Jelovača te Gradska spilja koja se nalazi na putu od planinarske kuće Akademika Josipa Roglića na Čuliji prema mjestu Župa a jednu manju smještenu ispod samo sutvida nedaleko od staze koja prolazi kroz Jeliće planiramo urediti kako bi ista vratila svoju funkciju priručnog skloništa koju su pastiri na ovom dijelu Biokova koristili od pamtivijeka. 

Životopis
Prema tome spisu Vid se kao sin bogate ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, jer ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čuda, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji je bio opsjednut. Unatoč tome, bio je sa svojim pratiteljima osuđen na smrt. Nakon mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega ga je spasio anđeo koji ga je odnio u Lukaniju, gdje je umro. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Godine 836. Vidove relikvije opat Hilduin dao je slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postaje središtem štovanja Sv. Vida. Sv. Vjenceslav, češki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u Prag, sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podigla se kasnije gotska katedrala, možda jedna od naljepših crkava katoličkog svijeta


Kad već spominjemo osbitosti ovog dijela Biokova onda svakako moram spomenuti da smo tijekom uređenja staze pri povratku podno Čulije na opće oduševljenje i iznenađenje primijetili nekoliko plodom bogatih stabla Oskuruše (Sorbus domestica),  kod nas vrlo rijetko, staro i skoro posve zaboravljeno eko voće koje polagano izumire jer se u prirodi teško razmnožava i stoga ćemo ovaj lokalitet posebno označiti i zaštiti od devastacije.

Ta vrsta drveta je izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih kotača i zupčanika za vodene mlinove, za izradu okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega preša za grožđe te zbog lijepog dekorativnog drveta upotrebljavanog u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se je dodavalo u kruh, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa.

Također bi iskoristili priliku da se još jednom zahvalimo gospodinu Bruni Šiblu iz HPD-a "Zagreb Matica" koji je izradio i poklonio žigove ali je nažalost bio spriječen da bude s nama ovog puta. Naime cjelokupna akcija je trebala biti odrađena prije tjedan dana i Bruno je trebao biti s nama ali vremenski uvjeti nam na žalost nisu bili skloni i bili smo primorani sve skupa prolongirati za ovaj vikend.

Još bih na kraju spomenuo da za sljedeću nedjelju planiramo urediti stazu koja iz zaseoka Šute preko Šutinih stanova vodi do prijevoja Vraca gdje se križa sa BPS-om i nudi bezbroj opcija za nastavak puta, istočno prema Sv. Iliji i dalje prema lokvi, zapdano prema Ščirovcu, Pozjati i Bukovcu te naravno spust markiranom ali iznimno opasnom stazom prema kamenolomu u Bastu. Ovime mi prakticki ubili dvije muhe jednim udarcem, završili ciklus obnove svih 50 kilomatrara staza pod našom jurisdikcijom i kompletno obnovili stazu koja trenutno najviše vapi za uređenjem pa ako netko ima slobodnog vremena ne bi bilo loše da nam se pridruži, svaka ruka je dobro došla. Kao i obično, radi se bez ikakvog presinga, koliko i kako tko može.

Toliko od mene za sada a kako je sve skupa izgledalo prošlog vikenda kao i obično možete vidjeti u priloženoj foto galeriji. 

Lp,
Teo.

zig 01 s
Sutvid - 360° view (desni klik/spremi vezu kao, za preuzimanje slike više rezolucije)

Kompletan album je također dostupan i na našoj službenoj Facebook stranici, lajkanje i komentiranje je neograničeno :) pa ukoliko imate komentar ili Vam je neka slika posebno zapela za oko samo navalite i komentirajte album uzduž i porijeko ;)

POVEZNICE

Akademik Josip Roglić (1906-1987)

Planinari obnavljaju crkvicu Svetog Roka

Biokovska jela - Abies alba biokovoensis

Planinarska kuća 'Akademik Josip Roglić' na Čuliji

Otvaranje Planinarske kuće 'akademika Josipa Roglića' na Čuliji

Tradicionalno hodočašće i misno slavlje na Biokovskom vrhu Sveti Roko

Uređenje staze prema Kaocima (Brzice - Lokva)

Akcija uređivanja i obnove markacija na najfrekventnijoj stazi prema Sv. Juri

Planinarski putovi u PP Biokovo kojim upravlja HPD 'Sveti Jure' Zagvozd


detalj loga

Autor: Teo Bartulović
Photo: Teo Bartulović
Copyright © HPD Sveti Jure Zagvozd 2014 - All Rights Reserved!